Najdrazi

Hvala ti za sve. Hvala ti najdrazi.
Rekli su da ona koja te je na svoj zivotinjski nacin voljela kao Boga, da nece moci povezati to mrtvo tijelo i tebe, da ce joj biti svejedno. Da mirises na kemikalije i ne mices se i da za nju to vise nisi ti.
Ne znaju nista. Nista.
Odmah je krenula plakati, gurkati te capicom i nositi sve “njene” igracke oko kojih ste se svadjali prije.
Svaku pojedinu ti je donjela, gurkala capicom da daj evo da mozes imati sve samo otvori te divne oci.
Ja sam te tako zamotanog u tvoju najdrazu deku, prelijepog, usnulog stavila kraj sebe, drzali smo si ruke, a suze su samo tekle. Teku svaki dan.
Bio si u bolovima jako dugo. Nisi pokazao nista. To je bio tvoj poklon meni. Jedan od tisucu koje si mi darovao. Uljepsao si moj zivot tisucu puta. Bio moj junak i zastitnik.
Meni spasio zivot, a ja sam sad podbacila.
Kazu da si tjednima i mjesecima morao trpiti bolove u svom tijelu. Velike bolove.
I opet si do zadnjega dana lizao moje suze i tjesio mene.
Kazu da je tvoj tumor po svoj prilici nastao prije dvije godine, kad sam ja bila jako bolesna.
Jesi li milo moje primio tad svu moju bol, moj ocaj i moju patnju? Preko noci me tjednima nije bilo. Znao si da sam negdje i da sam lose.
Jesam li ti tad napravila sve ovo? Ne prestajem se preispitivati i kriviti. Bio si mlad. Zdrav.
Ostavila sam te u klinici sa rijecima ti si moj junak, vidimo se, drzi se i otrcala grcajuci u suzama.
I nikad, nikad vise te nisam vidjela zivog. O Boze. Racunala sam s time da se vidimo ujutro. O kako sam racunala.
Da sam znala kako ce ovo zavrsiti, ne bi se micala od tebe ni jednog od tih zadnjih sati. Sto su ti sve tamo radili, a ti si samo drzao moju ruku, gledao me i imao povjerenja u mene. Sve si dao da ti rade, sve, lizao i njima ruku od zahvalnosti.
Koliko puta si mi capicom obrisao suze, u vrijeme kad, to sad znam, si vec i sam bio u bolovima i jadan, tjesio si mene.
Jutros sam se probudila, napunila dvije zdjelice, onda dosla k sebi, pojmila, sjela na pod i tamo plakala i plakala.
Malena te trazi i zove evo vec sedam dana, ne jede skoro nista, samo te zove, zna da smo te iznjeli u tvom kreveticu i deki i sad te zove da se vratis gdje god bio, zove te satima, a ja samo jecam.
Usprkos ljudima sa emotivnom inteligencijom cjepanice koji tvrde da je znanstveno dokazano da su zivotinje nakupina necega, a ne inteligentna, osjecajna bica. Bio si i ostao moj zastitinik, moje sve.
Doktori kazu da si morao dugo imati jako bolove, a nisi mi pokazao, borio si se ostati sa mnom sto duze, borio se se biti uz mene. Sto puta su me pitali jesi li ti pas ili macka, uvijek zastititnicki stajao pred mene, uvijek pazio da mala grofica poslusa sto kazem, danima prije si odjednom krenuo lijegati na moj jastuk i maziti se, inace si uvijek spavao u podnozju i uz nogu, zaljepljen tocno uz nogu, ovo si se oprastao milo moje, oprastao si se, a ja to nisam znala. Oprosti mi.
Kad si se zadnjih dana povukao u druge prostorije, mislila sam da si ljut sto sam bila odsutna zbog posla, milovala te i obecavala da cu ti sve nadoknaditi za vikend, a ti si milo moje umirao. Ona te zove, jauce i trci od balkona do prozora – da daj dodji. Srce ce mi puci.
Zove te najdrazi.
Da nije prijatelja koji su me vise nego jednom vadili iz govana ne bih ovo prezivjela. Oni su te samnom pokopali tu u sumici blizu nas, trazili sa mnom najbolje mjesto, plakali sa mnom, probdjeli noc sa mnom jer sam imala uzasnu ideju usred noci da je vami hladno i mokro i da te moram otkopati i donjeti na suho i toplo, da, ideja za koju sam mislila da nikad nece preci preko mojih usta.
Dok smo te zakapali stalno sam pitala jeste sigurni da ne dise, jeste li sigurni, mozda dise, satima nakon sto sam te iz klinike donjela mrtvog.
Nisam primjetila da umires najdraze moje. Podbacila sam gadno.
Oprosti.
Mala grofica te voljela beskrajno. Danima je visila sa mreze na balkonu i gledala tocno u smjeru u kojem si pokopan, tocno tamo i doslovce jaukala, zvuk koji zvuci ljudski, a ne zivotinjski.
Kad te u kosari ugledala mrtvog, tako lijepog, kao da spavas, donjela ti je sve igracke oko kojih ste se svadjali svaku pojedinu capom gurnula k tebi, onda u kuhinji uzela keksic, donjela u ustima i stavila ti pred njuskicu.
I gledala me ocajno, ucini nesto.
Ne boli te nista vise. Slobodan si. Najdrazi.
Ostavio si nas u velikoj boli, jer samo netko tko nas je toliko usrecivao moze toliko nedostajati.
Ljubav koju osjecamo jedno za drugo ce nas zauvijek povezivati.
Sad znam. Znam. Da si se onog dana kad sam te prvi put ugledala, TI odlucio za mene. A ne obrnuto. Ti si mene izabrao.
Zelio si bas sa mnom doma. Beskrajno sam ti zahvalna sto si mene izabrao. Hvala ti za sve te divne godine i sto si beskrajno uljepsao moj zivot. Nisam ni sanjati mogla da ce me ikada ista ovako boljeti. Svaki dan ti idem na grob i svaki dan mi falis ne manje nego vise.
U mom sjecanju ces zivjeti zauvijek.
Moram pustiti. Znam da moram. Ali samo sam covjek i nisam jos sposobna pustiti te. Trudim se. Daj mi jos malo vremena.
Svuda sve podsjeca na tebe. Navecer dolazeci doma pogledala sam prema nasem prozoru i nisam te ugledala. Mucka bol. Otvorila sam vrata stana, ti bi uvijek, uvijek bez greske cekao da se kraljevski rastegnes na otiracu. Onako prve cape ispruzio, guza u zrak. Ja bih cekala, cesto gladna, zedna i skoro upisana, natovarena vrecicama, cekala bih i milo te gledala. Ovaj put sam otvorila vrata. Mucka bol.
I tako tisucu muckih boli kroz dan.
Toliko mi falis najdrazi.
Tek sad shvacam, da si znao da se blizi kraj i zelio si sto duze biti tu. Bubreg bih dala da mogu vratiti vrijeme i drzati te i ljubiti te dok odlazis ispod duge. Davno davno sam ti obecala da cu uvijek za tebe biti tu.
Nisam odrzala obecanje.
To je razlog zasto nocima ne spavam, placem. Toliko sam zeljela da zadnje sto cujes i vidis bude ljubav i poznati glas. Oprosti mi najdrazi.

Malena ce trebati druga. Trebati ce jer nikad nije bila sama, a mene puno previse nema. Ali, izdajem li te time? Gledas li od negdje i mislis si da cemo te olako zamijeniti? Najdrazi?

Beskrajno sam zahvalna svima koji su plakali skupa sa mnom, beskrajno sam zahvalna prijateljima koji su presli puste kilometre samo da ti kazu zbogom. Jer su te jako voljeli. Koji su napisali retke koji su me istovremeno mucki boljeli i prozimali zahvalnoscu sto smo dio puta isli zajedno. I to ti podarili pri zadnjem zbogom. Toliko te ljudi voljelo, jer si bio toliko poseban, drag i pametan. Najdrazi. Snivaj u miru. Vole te tvoje cure.