16 | June | 2014 | ombiaiinterijeri

Kao rodjendanski poklon mami otisle smo na jedno manje putovanje. Catsitting organiziran, ovaj put je gospodin macak imao srece i Katja je bila na redu, a na nju ima crush i to zesci, kao uostalom i na sve plavuse. Vrijeme je bilo odlicno, vidjela sam neke meni jako drage ljude koje vidim puno prerijetko i da nismo tako daleko cesce bi se zaletjeli. Vecina fotki je moja, one koje nisu sam jasno oznacila. Tekst ide u tri dijela – u tri dana – zbog kolicine fotki. Prvo fotke s neta.

Kao i uvijek i ovaj put smo imali neku storiju sa zvjeradi. Sefica se popela na vrata od boravka, valjda u naletu zute minute i ponasanja slicnog kojotu sa upaljenom raketom u guzici – na vrata teska valjda 70 kila. Protupozarna, zvucno izolirana, na tonske studije. Kako se popela tako su se vrata valjda zalupila. Ostala sva vrata moze otvoriti naravno. Ova zbog tezine ne moze. I tako je ona nekih 14 sati provela odvojena od vode i klope, a gospodin macak od wc-a!!! Kad smo debelo iza ponoci usle u stan cule smo ju kako place na balkonu. Trcim po stanu, otvaram sva vrata, ona trci pit vode, macak trci i piskit i kakit odjednom sto nace nikad ne radi. Prvo se obavi jedno, pa butler ocisti wc, pa se sve prolufta, pa onda drugo. Kad se pokakao, sjeo je nasred boravka, moj tupsonic koji eto ima nekad svoje blistavije trenutke. Razmislio je tko je kriv sto je on tako dugo trpio bez wc-a – mogao se olaksati bilo gdje u stanu, al ne bi on. Nikad ni nije. Prije bi si sapu odgrizao nego se pokakao igdje osim u wc-u. Razmislio i par puta posteno zviznuo godspodicnu. Onako pedagoski. Prvi radni dan nakon toga smo montirali kukicu na zid na koju cemo zavezati vrata kad negdje odlazimo.

Malo gradske setnje, bayerska drzavna opera – fotka s neta

Frauenkirche München – fotka s neta

Neues Rathaus – fotka s neta

Heilig-Geist crkva – fotka s neta

Altes Rathaus – fotka s neta

Theatiner Kirche – fotka s neta

Crkva sv. Luke i Ivana – fotka s neta

Alter Justizpalast – fotka s neta

Gradska vila

Centar grada

Ono sto me ovaj put posebno odusevilo su bile fontane i izvorcici i kipici i svasta iz cega curi hladna, fina, osvjezavajuca voda. Na svakom cosku. I standovi prepuni slasnih tresanja i jagoda. Time smo se castile i kupile kilu i pol i za hotel i do jutra smazale.

Tu je smjestena jedna filijala poznate gradske slasticarne/pekare.

Da se moju mamu pitalo, a nije, usli bi u bas svaku crkvu kojih po gradu ima mali milijun. Ona je religiozna, Bayerci su religiozni, to je dakle ljubav na prvi pogled bila.